PREVEO SA RUSKOG I PRIREDIO: VOJIN PERUNIČIĆ
U avgustu 1917.godine , kad je carska porodica bila već u Toboljsku, Solovjev odlazi tamo i pokušava da se poveže sa episkopom Germogenom, koji je imao dobre odnose sa porodicom.
Nije uspio u tome.
5.oktobra 1917.godine on se oženio Rasputinovom kćerkom Matrenom i ponovo odlazi u Sibir. Porodica pokojnog Rasputina je živjela u selu Pokrovsko u Toboljskoj guberniji. Solovjev nije živio kod njih. Živjeli su u Tjumenu, u mjestu koje se nije moglo nikako zaobići, kad se putuje u Toboljsk. On je ovdje živio pod imenom Stanislava Korženjevskog.
Pitao sam Solovjeva kako može da objasni njegovu ulogu učešća u neredima i pobuni i bliskost sa Rasputinom.
On se stalno pozivao na duhovne vrijednosti čovjeka. Tokom saslušanja, o Rasputinu je govorio sve najljepše, a o sebi, kao najmoralnijem i veoma religioznom čovjeku.
No, moralni lik Solovjeva opisan je ovako u „dnevniku“ njegove žene.
27.januar 1918.godine: „ Veoma često voli da se pomalo hvali, to mi se ne dopada, ali je čovjeka teško prevaspitati. Ja volim iskrene ljude i to je za mene mnogo važno. Istina je sunce koje grije“.
13.februar iste godine: „ Shvatila sam da ne mogu nimalo da vjerujem Borji. On me stalno laže. Kako ga nije stid! Sramota je da muškarac laže. Ja mislim da takvom muškarcu ne treba ni ruku pružiti, a ja sam mu još žena. Od toga ga treba odvikavati, ali kako? On je tako vaspitavan još od malih nogu i nije ničemu naučen. Mnogo me je puta slagao... Nadam se da će ga Bog popraviti, iako poslovica kaže „što se grbavo rodi , vrijeme ne ispravi“.
30.septembar iste godine: „ Ne znam šta da napišem, odakle da počnem, a bilo je mnogo raznih događanja, koja je teško opisati i prenijeti u pravom svijetlu. Samo jedno mogu da kažem i napišem da je Borja neprevaziđeni hvalisavac i lažov“.
Religioznost svoga muža ona opisuje ovako u tom svom dnevniku.
22.april 1918.godine: „ Evo stigao je i Vaskrs. Na jutarnju službu nijesmo ni išli, zakasnili smo. Strašno mi je dosadno. Na liturgiji sam bila sama. Borja nije ni išao, spavao je“.
25.decembar te iste godine: „ U crkvi sam izjutra bila sama, Borja je ostao da spava“.
Pitao sam Solovjeva na čemu se zasniva njegov brak sa Rasputinovom kćerkom. Odgovorio mi je da se oženio iz ljubavi. To isto je rekla i ona.
Ali, evo šta se može pročitati iz dnevnika njegove žene.
27.januar 1918.godine: „ Nijesam ni pomislila da će mi biti dosadno bez Borje, ali sam se prevarila. Očigledno ja ga volim“.
24.februar iste godine: „ U kući se desio pravi skandal. On je bacio vjerenički prsten i rekao mi da mu više nijesam žena“.
25.februar iste godine: „ Osjećam se strašno. Od juče se sve preokrenulo u mojoj duši i ne volim više Borju tako vatreno, ali se nadam da će to proći. Ne mogu ni da ga gledam. Čini mi se da imam na leđima 100 pudi nekakvog tereta“.
26.februar iste godine: „ Borju sam vidjela veoma kratko. U poslednje vrijeme malo je prisutan u kući , što mi je pomalo i drago. Osjećam se malo bolje, ali težak osjećaj od prekjuče ne dozvoljava mi da se smirim. Kada ću već jednom da uplovim u mirnu luku?“
27.februar iste godine: „ Svađe su sve češće. Ovakav život je više neidrživ“.
3.mart iste godine: „ Žao mi je da se rastanemo“.
23.mart iste godine: „ Prije nekoliko mjeseci on je za mene bio niko i ništa, a sada ga ludo volim i zbog toga patim cijelim danima“.
16.april iste godine: „ Srela sam se sa Borjom poslije dužeg vremena i bilo mi je drago, ali Borji nije. Ja mu nijesam odgovarala ni dušom, ni tijelom. Zašto sam se ja udala za njega, zar sam ja baš takva, kako on kaže?“
11.maj iste godine: „ Svađama nema kraja. Svakog dana slušam jedno te isto: „Imaš ružno lice i loše tijelo“. Pa, zar ja moram da slušam takve priče. Ne znam šta se sa njim dešava“.
30.jun iste godine: „ Danas mi je rekao da trpi zbog mene. O, kako mi je bilo neprijatno čuti kad je rekao da se kaje što me je oženio. Toliko je bio bezobrazan da ga nijesam mogla slušati i srce mi je pucalo“.
3.avgust iste godine: „ Imam li ja ,uopšte, lijepih i srećnih dana? Čini mi se da ne, jer je svuda oko mene samo bol i čemer zbog uvreda. Borja je veliki egoista, on voli samo sebe i više nikoga. Prema meni je strašno i nevjerovatno grub i čini mi se da nećemo živjeti još dugo zajedno i to me ne plaši mnogo, jer sam se na to navikla. Gdje je moja sreća? Ja ne mogu da je vidim. Za ovih deset mjeseci ja sam doživljavala samo brutalnosti i neprijatnosti“.
6.avgust iste godine: „ Hvala Bogu, mora već jednom stati ovaj užas. Borja je odlučio da me napusti, spakovao je svoje stvari i ako ga ja ne budem molila da ostane, on će da ode. Taj trenutak, koji sam morala da preživim, za mene je prava tragedija. Naravno, sad ga je stid i mnogo mu je neprijatno da ostane ovdje. Mama ne zna ništa o tome da me je Borja ošamario, samo je Varja sa tim upoznata. Borja mrzi svakoga mog i to nije teško vidjeti“.
(Nastaviće se)